Andrija je sin Bele III. i Ane, a imao je i brata Emerika koji je bio stariji te je kao prvorođenac , 1185. godine bio okrunjen za kralja, a Andriji je otac namijenio vojvodinu Halić ili Galiciju, koja je bila osvojena te je Andrija ostao bez svoga dijela. Andrija nije po očevoj želji, koju je izrekao na smrtnoj postelji, krenuo križarsku vojnu već je skupljao vojsku kako bi krenuo na svoga brata, kralja Emerika.
1202. obje su se vojske sastale kod rijeke Drave, no nitko se nije usudio započeti boj. Ipak, Emerik je pošao u Andrijin tabor da ih izazove. Svi su pohitali pred njega i molili za oproštenje. Tako je nesretnog hercega Andriju dopala robija. Brat Emerik ga je zatvorio u tvrdu kulu „Kneginec“ kraj Varaždina, u kojoj je boravio do bratove smrti, 1204. godine. Jedina su mu utjeha bili čestiti žitelji Varaždina. Još i danas, vide se, na putu iz Varaždina u ljekovite toplice varaždinske, ostaci stare Kule. Sredinom rujna 1204. umro je Andrijin brat, kralj Emerik. Prije smrti dao je svoga sina Ladislava okruniti za kralja te je iz tamnice kneginečke kule pustio brata Andriju. Nakon Ladislavove smrti kralj Andrija II. vladao je od 1205. do 1235.
