Dvorac Seketin na Gajskom vrhu jedna je od najljepših i najstarijih vinogradarskih kurija u našem kraju. Spominje se već sredinom 13. stoljeća, kada mu je vlasnik bio neki Nezdaša, a njime su upravljali i stari crkveni redovi, o čemu svjedoči legenda koja se i danas prepričava po okolnim klijetima.
Tomislav Đurić i Dragutin Feletar zabilježili su u knjizi – Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, kako se u narodu pričalo da tamošnjim vinogradima lutaju utvare bijelih fratara, te da «kraj stare breze pred ulazom u dvorac Seketin za puna mjeseca sjedi bijeli pater i prede». Držalo se da ga ne valja smetati, pa su mještani u noćima punog mjeseca izbjegavali prolaziti pored dvorca. No, strah od pavlinskih utvara domišljato su znali iskoristili vinciliri u službi vlasnika dvorca.
Tako je zapisano da je vincilir nekadašnjeg varaždinskog gradonačelnika Pere Magdića, zajedno sa svojim pajdašima zaogrnutim u bijele plahte, u jesenska predvečerja za vlastiti račun brao grožđe iz Magdićevog vinograda. Kada bi ih ugledali seljaci su u strahu bježali glavom bez obzira, pa je takva praksa trajala godinama, sve dok se jedan od vincilirovih berača nije izbrbljao i otkrio tajnu večernjih berbi u Seketinu.
Kroz stoljeća je posjed u Seketinu mijenjao vlasnike, sve dok ga dvadesetih godina prošlog stoljeća nije kupio poznati varaždinski obrtnik Rudolf Puttar, koji je kupio i staru palaču Patačić u Varaždinu. Kroničar Varaždinbrega – Branko Svoboda zapisao je kako je «dolaskom Rudolfa Puttara na seketinski posjed, starim dvorcem opet prostrujio duh hrvatske dobrovolje». Dvorac je uvršten u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno kulturno dobro.
